19. kol 2015.

Proslo je dosta dana od zadnjeg pisanja. To je bio moj izbor, ali sam svaki dan u drustvu i komunikaciji s andjelima..u ljubavi sa sobom i okolinom. 
Svaki dan se desava nesto, iako izgleda da mojom ljenoscu i vrijeme lijeno prolazi. Vrijeme leti, prolazi bez razmisljanja da li je netko zastao. Svaki trenutak se moze i ne mora iskoristiti, ali i to stajanje ostavi trag duse. Dusa zna, uz pomoc andjela koji pomazu vodicima, uciteljima, kada ce se pokrenuti i stvarati. 
Jednog dana pozvala me je jedna starija gospodja, i ona i suprug su intelektualci, da mi isprica sta joj se desilo. Momentalno su na godisnjem odmoru u svom apartmanu, imaju susjede sa kojima se lijepo druze. Jedni od njih su tek stigli na odmor, i kako ih nisu nasli doma, ostavili su im bocu vina ispred vrata (sami ga proizvode i pune). Stavili su bocu na stol u dnevnom boravku i nakon nekog vremena, dok su oni bili u tisini, bez razgovora, svatko u svojim mislima, culo se krckanje.. pucanje stakla. Boca je pucala, vrh se prelomio, a vino iz boce nestalo. Ni kapljica vina nije iscurila van boce. Naglasavam, vino je bilo u boci.. vidjeli su.. boca je bila teska, ali netko ga je pio pred njihovim ocima! Nikoga nisu vidjeli, ali, kako kazu, nisu ludi obadvoje! :-) 
Imali su posjetu nekog vinoljubca! :-)

Nisi sam, koliko ti snage treba dobit ces je, samo imaj volju da ispunis zelju! 
S ljubavlju, Gagga!