25. stu 2013.

25. 11. 2013

' Kad nekome smrkne, drugome svane! ' Hrabri opstanu, bore se, slabi padnu. Njezni, osjetljivi, naivni, mladi, nezreli posustanu, odustanu ili bez snage ugasnu, dok beskrupuloznost, dvolicnost, licemjerstvo, lukavost stoji 'cvrsto' na nogama. Kao sto svemir pokazuje moc nad prirodom i izvuce najdublje korjenje, najvecih i najdebljih stabala, a njezno cvijece, kratkog korjena ostane u zemlji i stoji sa svim cvjetovima cvrsto, tako i covjek dok visoko stoji moze da padne. Kako se korjenje treba zalijevati cistom vodom, tako i covjek treba cistim mislima, iako ne napreduje brzo i nikako da dodje do cilja, svemir ce se potruditi da ostane na svom mjestu, da raste u svom znanju, dok rusi duboko trulo korjenje, svjetlost prekrije tamom, a tamu svjetloscu. 
Ici putem istine ili se rusi ili se dize, oslobadja se uvjetovanosti, ruse se granice moranja i zivi u ososbnoj slobodi prihvacanja, dobra ili zla! Sva se vrata otvaraju, izbor donosi ono sto se posijalo!
Uz andjele dobrota ide dobrim putem, polako, tiho, ali sigurno. Andjeli rane zacjeljuju, dusu dobrom i ljubavlju napajaju, dostojanstvom hrane, tolerancijom vode stazom harmonije, i mozda nikada nece narasti visoko, ali ce se siriti sjemenom koje vjetar raznosi, plodnim tlom! 
S ljubavlju andjeli bozju nagradu donose, samo treba dignuti glavu i pruziti ruku, ma koliko nizak bio!
S ljubavlju za vas, Gagga!