Zivot nam otvara zemaljske puteve, ili nam zemaljske staze otvaraju zivot?! Zivljenjem stvaramo, radimo, odradjujemo, ucimo.. i pitaju se mnogi, zasto i do kada uciti.. cemu sluzi muka zivljenja?! Ako prihvatimo da je svaka dusa izabrala svoj put ucenja i odrastanja, da intuitivno, zivljenjem, bira nacin na koji uci, lakse je prihvatiti tezinu zivota. Najteze je razumjeti drugoga, a sebe se uvijek proba opravdati, zato nam se desi da se suocimo sa trenutkom saznanja sta je covjek u stanju napraviti kada je tesko! Bit zivota je odraditi misiju, ili vise misija. 
Mnogi se pitaju ' zasto me Bog kaznio..' ? Bog nikoga ne kaznjava, samo nam se, rodjenjem, dala nova skola duhovnog odrastanja. Nacin ucenja biramo sami, intuitivno. Svatko, slusajuci sebe, donosi najbolju odluku.. mozda je to vrlo tezak izbor, ali ce nam otvoriti vrata osobne misije. 
Put na kojem smo zrtve, odmjerava nasu snagu i uci samopostovanju.. a kad se nauci, prestaje period nepotrebnog zrtvovanja. Neke zrtve su vjecne u zemaljskom zivotu, jer je to izbor duse. 
Zemlja je raj gdje ostvarujemo sve duhovne zelje, zato se radujmo svakom novom danu, jer, sve sto trazimo dobit cemo uz pomoc andjela koji cuju svaku zelju.. i s ljubavlju nas daruju!
S ljubavlju, Gagga!