Vec sam pisala da sam dijete ex Jugoslavije, sto govori o odgoju, tradiciji, predrasudama. Molila sam se Bogu kad je bilo tesko, a nikad mu zahvalila, i mislila da sam ateista. Ironija! Dok su moje kolege od djetinjstva bili u kontaktu s visim bicima, ili vidjeli nevidjeno, ili ih je zanimao duhovni svijet, ja sam zivjela u zemaljskom svijetu ispunjen gubitcima, bolestima, borbom za zivotom, a isto tako djecjom igrom, radscu, srecom, pjesmom, ljubavlju.
Bila sam hrabra djevojcica, odgovorna, mislim i zahvalna.. samo ne znam kome sam zahvaljivala. Sjecam se da su to bili ljudi oko mene, njih sam vidjela, ali nisam razmisljala tko nas je spojio i kako su bas oni bili vezani za moj zivot. Nisam vidjela anđele, nisu me uspavljivali andjeoskim molitvama, ali sam se pitala tko je Bog!
Imala sam kolegicu koja je citala tarot i u dlan. Uzela je moj dlan i rekla da cu raditi isto sto ona radi. Nemoguce, ti si luda, rekla sam joj kroz smijeh. Ali, poigrala se sudbina pa me je dovela do tarota, a onda su pocele dolaziti i poruke andjela. Pomazuci sebi otvarali su se vidici duhovnog, i moj put je bio bez knjiga i ucenja. Ucila sam iz tarota, moje knjige duhovnosti, mog gurua. Tarot je nebeska knjiznica, a kad je jos andjeoski, to je knjiznica iz Svijeta andjela.
Put nas vodi do misije, prije ili kasnije. Oslobodi nas nametnutih predrasuda i neznanja o misticnom i nepoznatom. Tako je pocelo moje misticno putovanje, predodredjeno, samo je bilo pitanje vremena kada cu prepoznati. Prepoznala sam nekon samopomoci, i tada sam odlucila voditi vas svijetom andjela.
S ljubavlju, Gagga!
